Svu kreativnost ste potrošili na traženje poklona, i sad kad treba napisati čestitku ostali ste bez inspiracije i ideje? Nadamo se da će vam par naših prijedloga dati rješenje koje trebate.  

Što je dijete starije, više će mu značiti ono napisano unutra stoga ne oklijevajte dodati neki osobni dio koji se odnosi baš na to dijete, kako bi osjetilo ljubav i da Vam je posebna/poseban.  

• KRŠTENJE  

Dragi/Draga …, danas primaš svoj prvi sakrament, i od danas si dijete Božje. Sretni smo da na ovaj dan možemo biti uz tebe, podijeliti radost s tvojim roditeljima i proslaviti tvoje krštenje. Želimo ti sreću i zdravlje, te da tvoje odrastanje prate božji blagoslov i milost.  

• PRIČEST  

Dragi prvopričesniče,  

na današnji dan rasteš u vjeri i primaš Isusa u svoj život na jedan poseban, ispunjeniji način. Neka te on uvijek prati u svakom tvom danu i tvojim odlukama, te uvijek ima mjesto u tvom srcu. Današnji dan je razlog sreći i slavlju, drago nam je što ga možemo provesti uz tebe dijeleći ove posebne trenutke.  

• SVETA POTVRDA / KRIZMA  

Dragi/draga …, neka ti Duh Sveti bude suputnik i svjetlo kroz sve dane tvoga života, pružajući ti ljubav i blagoslov.  

Ovim sakramentom pridružuješ se odraslim vjernicima, no želimo da uvijek sačuvaš čistoću dječjeg srca i nevinost dječjeg uma, te da ovaj dan bude jedan od mnogih u kojima ćeš učvrsiti svoju vjeru. Neka te Otac i Sin uvijek čuvaju, a Sveti Duh nadahnjuje u svim tvojim odlukama.  

U slučaju da još niste našli savršen poklon, upravo takav imamo među našim tematskim albumima – foto album za krštenje, pričest ili svetu potvrdu.  

Naši čuvari uspomena imaju doživotnu garanciju na posvete a možete im personalizirati korice, te dodatno obogatiti kutijom za MemoryBox kutijom za čuvanje svih uspomena. 

S takvim trajnim poklonom ćete definitivno pokloniti nešto jedinstveno i što će zauvijek ostati u obitelji, te s vremenom imati sve veću vrijednost.  

Tražite najbolji poklon za krštenje, prvu pričest ili svetu potvrdu / krizmu, želite personalizirani poklon koji će zauvijek trajati i s vremenom sve više dobiva na vrijednosti? 

Sakramenti su poseban dan u životu djeteta, ali i njegovih/njenih roditelja. Razumljivo je zašto za takve prigode želimo darovati djetetu nešto trajno i posebno, jer takvi dani zauvijek ostanu u sjećanju.  

Tehnologija brzo zastarjeva, odjeću brzo prerastu, igračke ne samo da je teško “pogoditi” nego često završe na hrpi sličnih koje dijete brzo savlada, dosade mu i na kraju završe u smeću.  

Nakit je izvrsna opcija trajnog poklona, kao i zlatnici ili srebrenjaci, no često želimo još nešto osobno uz njih.  

Često planiramo darivati novac, kako bi ga roditelji uložili u djetetove potrebe i budućnost, ali uz to nam nedostaje nešto osobno i prigodno što bi ostalo kao trajna uspomena.  

Za takve situacije najbolji izbor su prigodni personalizirani albumi, s imenom djeteta i datumom sakramenta na prednjoj korici, osobnu posvetu možete otisnuti na stražnjoj korici ili na prvoj unutarnjoj stranici (a u tom slučaju na stražnju koricu možemo staviti lijepu molitvu, psalam,poruku,…). 

Albumi se mogu ispunjavati odmah taj dan, tako da svaki gost unutra ostavi svoju lijepu poruku i želje, naknadno se mogu zalijepiti sve fotografije – iz crkve, od profesionalnog fotografa ili kad skupimo sve najdraže koje nam pošalju uzvanici.  

Po svim stranicama se može i pisati, tako da se mogu zapisati najdraži trenutci dok se lijepe fotografije, a kad je u pitanju pričest ili krizma, često preporučimo i da dijete zapiše svoje dojmove o tom danu.  

MemoryBox kutija za čuvanje uspomena je idealan dodatak ne samo kao luksuzni način čuvanja tog albuma, nego i za čuvanje svih ostalih uspomena jer je dublja od albuma, stoga unutra se mogu čuvati sve ostale uspomene – na putovanja, vrtić ili školu, ostale fotografije, najdraži crteži,… Prednost te kutije je što ne mora biti tematska nego se može koristiti kroz cijelo djetinjstvo. 

To sve su trenutci koji čine njihovo djetinjstvo i zapravo život, uspomene koje ćemo nositi zauvijek a na ovaj način će dijete doživotno imati njihov trajan trag kojem će se moći vraćati cijeloga života. 

Ne zaboravite lijepu čestitku, ispunite ju s najljepšim željama ( a ako nemate inspiracije, bacite pogled na naš post s par prijedloga tekstova za čestitke) i garantiramo da ćete s ovakvim poklonom ostaviti najbolji dojam, pokazati ljubav i pažnju te izazvati oduševljenje!  

P.S. odaberete li opciju poklon pakiranja, onda ste uistinu par klikova udaljeni od luksuznog, trajnog, personaliziranog poklona koji će garantirano izazvati oduševljenje. Nema potrebe da pristanete na išta manje od toga za one koji su Vam uistinu bitni.  

Putovanja obogaćuju uspomene, produbljuju odnose i pojačavaju osjećaj zajedništva. 

Sve to se mnogostruko potencira kada putujemo s djecom.  

Često se roditelji pitaju jesu li premali, hoće li im biti naporno, hoće li sve to u potpunosti doživjeti?  

Istina je da nije bitno hoće li se sjećati svakog detalja, jer svako putovanje im povećava povezanost s roditeljima, kao i s braćom/sestrama, bit će fleksibilniji, prilagodljiviji, otvoreniji novim iskustvima, okusima I okruženjima,… Benefiti su mnogobrojni i trajni.  

Dan danas se smijemo tuzi naše kćeri koja je u povratku iz Italije rekla “Ja zaista više neću moći jesti sladoled nakon što sam probala gelato”. Naravno da to nije bila istina, samu sebe je demantirala sljedeći dan u jarunskom Cukeraju, ali ta tuga zbog povratka i to što je skužila razliku između gelata i sladoleda je odličan primjer koliko duboko oni upijaju sve detalje kojih često mi odrasli ne budemo svjesni niti ih doživimo.  

Slično smo primjetili s muzejima, od prvih putovanja su ih toliko zavoljeli da sad najviše vole kad nedjeljom popodne i u Zagrebu idemo u muzeje.  

Putovanja s djecom ne moraju biti problem, a par malih pravila uvijek olakša putovanje I duge obilaske novih destinacija.  

Ovo su naši bulletproof savjeti, a pogotovo se veselimo vašima (slobodno nam ih napišite u komentarima): 

1. Nova obuća nije dobar izbor jer se često hoda puno više nego u “normalnim danima” –udobna, kvalitetna obuća je najbolji izbor, a dovoljna su 2 para obuće npr za suho I kišno vrijeme 

2. Ponesite osnovnu “kućnu ljekarnu” – paracetamol, dezinficijens, flastere, a mi često ponesemo I probiotike te aktivni ugljen 

3. Odjeća neka bude udobna i lagana za kombiniranje u slojevito odijevanje.  

4. Ubacite kabanice i/ili male sklopive kišobrane, ne zauzimaju puno mjesta a mogu puno značiti 

5. Uvijek je dobro biti spreman, zato uvijek proguglamo ili se raspitamo gdje je najbliža hitna te uplatimo putno zdravstveno osiguranje 

6. Napravite plan puta i razgledavanja s dovoljno pauza, ovisno o dobi djece, kako biste npr svaka dva sata imali obrok, sladoled ili odmor u obližnjem parku.  

7. Neka jedna osoba nosi ruksak s glavnim potrepštinama – mali SOS snacks (tako naši klinci zovu orašaste plodove, voćne pločice ili banana), voda, maramice (suhe, vlažne), dezinfekcijski sprej, flasteri, kišobran/kabanice. Par tih stvarčica uvijek dobro dođe, a nije teško za nošenje. Dobro dođe i jedan punjač ako se kroz dan zanesete sa slikanjem/snimanjem a baterija se isprazni prije nego provjerite put natrag do smještaja.  

8. Uvijek dokumente, ključeve i novce nosite u nekoj manjoj torbici naprijed, najbolje ispod jakne/majice.  

9. Unaprijed djeci ispričajte gdje idete, što ćete tamo vidjeti, te nemojte sadržaje planirati samo po djeci ili samo po sebi, kombinacija oba tipa rasporeda je idealna i svima zabavna.  

10. Za većinu znamenitosti i atrakcija se može unaprijed kupiti online ulaznica, čime osjetno skraćujete vrijeme čekanja u uredovima. Kupite ih za sve ono što zaista želite vidjeti, no također budite fleksibilni. Nema veze ako umjesto nekog muzeja odlučite dulje hraniti patkice u nekom parku, sjediti na sunčanoj terasi ili se vratiti na kratki spavanac u vaš smještaj. Djeca (a i vi) će s tog putovanja najviše pamtiti kako su se osjećali s vama u to vrijeme I na tom mjestu. Uživajte u svakom trenutku, budite spontani I opuštani.  

Ne morate ništa osim uživati.

Sigurno postoji još pregršt odličnih savjeta, slobodno ih u komentarima podijelite s ostalima, ali ovaj iz prethodne rečenice je naš najvažniji.  

Zajednički trenutci, neovisno jesu li nastali u Sisku, Singapuru ili Stockholmu, su ono što će naša djeca nositi dalje u život i što će ponoviti sa svojom djecom.  

A ne bi bilo loše da jednog dana iste uspomene stvarate i s unucima, zar ne?

Da li je ikad vrijeme letjelo kao kad dobijete djecu?  

Ništa ne traje  vječno kao oni prvi dani nakon poroda, i ništa mi ne proleti brže nego dani nakon prvog rođendana. 

A tada krene… 

Treptaj oka, drugi rođendan. Ponovno treptaj oka, evo i trećeg i četvrtog, pokoja vrtićka viroza, i odjednom se nađemo u čudu- Pa kad je prije završio prvi razred?! 

Moram priznati da me je mrvicu zaboljelo kad je sin rekao da šesti roćkas želi slaviti u igraonici, a ne doma. Ne zbog želje da napravimo spektakl, nego zbog činjenice da više nije malena beba već mali čovjek s vlastitim željama i karakterom.  

Ta majčinska sentimentalnost koja te zapljusne u trenutcima koje misliš da ćeš povezivati s čistom srećom je uistinu nepredvidiva.  

Do tad sam svaki rođendan planirala tjednima unaprijed po temi koja ga je najviše veselila (osim prvog, taj je, moram priznati, bio po mom guštu), i uživala sam rezuckajući i lijepeći sve dekoracije koje će na taj dan stvoriti čarobno okruženje za njegov posebni dan.  

Već neko vrijeme se poteže tema raskošnih rođendana, između svih ostalih tema oko kojih se roditelji često bezrazložno prepiru i zaboravljaju da smo svi različiti i da ne postoje loši osobni odabiri sve dok su nastali iz ljubavi, prema vlastitim željama i mogućnostima.  

Kreativac u meni je zaista uživao u ovakvim DIY prigodama, i ono što me je oduševilo svaki put je dječja reakcija.  

Za malene smo birali teme koje su im bile povezane s najdražim igračkama, događajima koji su obilježili tu godinu ili temama najdražih slikovnica – gusari, more, balerine,… 

Jedne godine sam danima radila divovsku pinjatu u obliku svemirske rakete po DIY YouTube tutorialu, nakon koje mi nije ostala niti jedna jagodica na prstima bez opekline od pištolja sa silikonskim ljepilom.  

Skrivala sam se po vrtu dok sam se četveronoški borila s kartonom i krep papirom, pitajući se jesam li pretjerala s ovim.  

Dan nakon što sam ju završila i napunila, teta čuvalica je odvela klince dok sve pripremimo u vrtu.  

Objesila sam divovski crni zastor i niz njega spustila božićne lampice da imitiraju zvjezdice, a okolo polijepila i objesila isprintane planete i zvijezde.  

S drveta je visila divovska pinjata od 150 cm, svako dijete je dobilo svjetleću fluorescentnu ‘svemirsku’ narukvicu (ulov od par kuna u KIK-u, a može ih se naći i u Pepcu), a sve je bilo dekorirano u svemirskom stilu, bočice vode su bile oblijepljene u personalizirane etikete zbog čega su klinci pili samo vodu.  

Od tamnog papira sam napravila tuljce za domaće kokice, voćne ražnjiće za astronaute,… Djeca su se nakačila na sve ono što inače ne žele samo zato što je imalo drugačije ime ili je bilo drugačije servirano.  

Financijski nisam potrošila nimalo više nego za bilo koji drugi tip proslave, jedino sam uložila dosta vremena i kreativnosti. Jasno mi je da nekom je to pritisak, i to je u redu. 

Meni osobno glavni poriv je probuditi im maštu i barem na par sati preseliti ih u svijet koji ih je prethodnu godinu zanimao i intrigirao, poput mora i brodova,balerina, svemira ili Michaela Jordana.   

S današnjim tempom radije bih sve pojednostavila, jer djeci je samo bitno da se zabave i osjećaju posebno na taj dan. To će se dogoditi bez obzira na divovsku pinjatu, vjerujte mi.

Ne mora svima DIY organizacija proslava biti užitak, bitno je da damo djeci do znanja, na bilo koji način koji je nama prirodan, da je to njihov dan, na koji ih samo dodatno podsjećamo da taj dan kad su stigli na svijet je nešto neprocjenjivo i da su oni nama posebni i jedinstveni.  

Svaki put sam ih uslikala oko torte i dala si zadatak da baš tu jednu sliku izradim, odmah ju stavim u njihove radosnice i napišem par redova o tom danu. Znala sam da ako to ne napravim odmah, vrlo vjerojatno ću zaboraviti i onda će me «mom gulit» proganjati danima, pa i godinama. J 

To je definitivno najbolja odluka koju sam radila za svaki rođendan i Božić, kao i za sve sakramente, a sve ostale trenutke grupiram po tematskim albumima, izradim fotografije usput, kad se sjetim, bez ikakvog pritiska, te ih isto tako i zalijepim u album.  

Znam da to ni meni ni djeci nisu stranice koje ćemo listati sada ili za godinu-dvije, nego kad ih životi odnesu njihovim putevima, a mama će trebati prelistati te dane i trenutke da umanji nostalgiju i nedostajanje. Sve do trenutka kad oni dobiju svoje klince, uđu u malo mirnije godine, pa uzmu te albume iz istih razloga.

Kad sam krenula pisati ovaj post, zamislila sam ga ne kao čisto pisanje već kao razmjenu ideja.  

Ja ću napisati svoje ideje, i jedva čekati da vi u komentare napišete svoje. <3 

 Pod hormonima nakon prvog ali i drugog  poroda, osjetila sam se toliko preplavljena emocijama da sam morala uzeti list papira i napisati sve što osjećam. 

Tada sam taj list presavila, stavila u kovertu, i napisala na njega naslov Kada dobiješ svoje prvo dijete. Nakon toga sam im za svaki rođendan napisala po jedno pismo. 

Znam da većina ljudi nema inspiracije svako malo nešto pisati, pa sam u radosnicu na kraju ubacila rubriku Pismo djetetu, da roditelji mogu napisati pismo koje će njihovo dijete otvoriti kada odraste, na dan koji naznače – 18.rođendan, kada diplomiraju, na dan vjenčanja,… 

Iz istog razloga naši albumi izgledaju skoro kao divne slikovnice umjesto kao klasični jednolični albumi – zamišljeni su da se u njih lijepe fotke, crteži, kino ulaznice i avio karte, prva pisma i prve razglednice,… sve ono što čini najljepše uspomene.  

Otiske stopala sam im uzimala sa 6 mjeseci i sa godinu dana, žao mi je što nisam i kad su se rodili, no zato sam našla način kako ove postojeće otisnuti na koricama u srebru i zlatu pa sam ipak sama sebi oprostila za taj prvi propust novorođenačkih  stopala. 

Sve uspomene spremamo u MemoryBox kutiju za čuvanje uspomena (svako dijete ima svoju), i iskreno pokušavam ih previše ne dirati sada. Sada je vrijeme kad prikupljam uspomene i odbijam biti sentimentalna, jednostavno upijam svaki dan i mentalno ga čuvam za stare dane kada će oni biti daleko od mene, u fazi u kojoj sam ja sada.  

Moj jedini savjet svima je da upravo zato uživaju u svakom trenu, i zaista je istina da vrijeme leti. Kada osjetite sreću nekog trenutka, zastanite i uslikajte. Ulovite i zamrznite taj njihov osmijeh, ples, igru. Zapišite neku ‘provalu’ zbog koje su vam suze išle na oči od smijeha. Uslikajte prve nesigurne trenutke na biciklu ili rolama, prve vrtićke suze i prvu vrtićku ljubav.  

Sad su to svakodnevne stvari, ali jednog dana će biti najveće uspomene.